Kad smo nekidan shvatili da je prošlo čak 3 godine od kad smo zadnju put bili na Velebitu, bila nas je sramota Tako mitsku našu planinu da nismo stigli još koji put odradit stvarno je veliki minus.. Samim time smo današnju proslavu rođendana našeg voditelja sekcije odradili upravo na Velebitu Startali smo na predjelu Vaganac odakle smo se spustili u kanjon Velike Paklenice do Doma “Paklenica”, a onda strmom “Lipom stazom” na najviši vrh Velebita – Vaganski vrh (1.757 mnv) gdje smo uživali u pogledima na sve strane Od tu smo se onda zaputili prema Skloništu Struge, a onda spustili na Veliko Rujno gdje smo odlučili popeti i Bojin kuk sa njegove južne i najstrmije strane priko sajla. Nakon uspona, vratili smo se nazad do Vaganca na bogatu okrepu, a Velebit nam je, u ovih skoro 30 km sa preko 2000m uspona, još jednom pokazao svoju predivnu ljepotu koju krije. No ovog puta je već odlučeno da se vraćamo ovu jesen opet uživati u njemu..