BLOG: Proljev trail

BLOG: Proljev trail

  • Autor objave:
  • Kategorija objave:Blog

Patnje mladog Dračara: Doslovne patnje

Još su stari rimljani znali da se prije borbe ne pije magnezij citrat iz DM-a, ali neke stvari je najbolje naučiti na vlastitoj planini.
Okupili smo se malo prije Rupotina na jednom odvojku gdje je popularno bacati smeće u šumu sa ceste, bilo mi je krivo na prvu to vidjeti ali onda sam se sjetio da sam i ja tako odgajan pa mi je bilo malo lakše. Naprvu mi se činilo da je izbornik počeo reciklirati treninge, ali nisam bio u pravu kada sam vidio da nismo skrenuli livo prema malim sklaicama nego desno prema penjalištu. Grozija nam se Driturom i da nas ne ide, pa smo onako koliko smo mogli izvukli tih 2km uzbrdice kroz lipu šumu, neki zapuhani, neki sa pulsom 180 a neki sa 80, ma čak smo i jednu sajlu imali. Putem smo dozivali “našeg priku” koji je uvijek tu sa nama negdje u planini. Iako smo krenuli po danu sa mišlju kako nema smisla nosit čeone, kroz po ure je zatribala, a ko je nema, nek plače. Došavši do križnog puta znali smo da je još malo uspona do vrha, hladan zrak se laminarno protezao uz tlo tako da je bilo lipo toplo gibat se. Čim smo došli do vrha postalo je hladno, ali ne ostavljamo nikoga iza i čekamo se iako nam je zima i hladimo se. E tu sam osjetio djelovanje citrata, počelo mi je vrtit po stomaku i znao sam da me čeka mučni spust i teška samokontrola izlaznih ventila. Malo pomalo svi me prestižu jer moram stajat svako malo radi centrifuge u sebi, ali 3 papirnate maramice koje dolaze od kolegice kao ukazanje, svjetlo na mračnom grebenu, spašavaju situaciju i kao nov čovjek nastavljam dalje. Nakon vrha Sveti Jure nastavili smo nekih 500m prema Putlju, ali naglo skrenuli niz greben na, meni se čini najstrmiji spust ili uspon sa Kozjaka. Jedan po jedan, na sve 4 spuštamo se tako stotinjak metara i dolazimo do makadama koji će nam pružit malo rastrčavanja i dovest natrag do starta. Neki od nas su pri kraju malo falili stazu pa smo završili na asfaltu pa smo propustili sutjelovt još jednom žgicanju noge. Polumaratonac, brz oporavak želim!